VIDEO TZBPK

Pogledajte promotivni spot Turističke zajednice BPK Goražde. Uživajte!”

Više

Vi ste ovdje: HomeBPK GoraždeArheloški lokaliteti

ARHEOLOŠKI LOKALITETI NA PODRUČJU BPK-a GORAŽDE

Bosansko-podrinjski kanton Goražde predstavlja pravu riznicu kulturno-historijske baštine, o čemu svjedoče značajna nalazišta iz prahistorijskog, rimskog, srednjovijekovnog, osmanskog i austrougarskog perioda. Da na prostoru Kantona postoje vidljivi tragovi života iz prahistorije potvrđuju i arheološka iskopavanja na lokalitetima: Lug u Zupčićima, Popov Do, i Podhranjen.

 

Arheološko nalazište Lug- Zupčići (Goražde)

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine proglasila je arheološko nalazište Lug u Zupčićima Nacionalnim spomenikom 2008. godine. Arheološko nalazište Lug nalazi se na lokalitetu Zupčići i od obale rijeke Drine udaljeno je cca 500 metara, a od grada Goražda 3,5 km. Materijal  koji je pronađen na ovom lokalitetu datira od kraja IV i početka III milenija. Iskopavanja koja su vršena u naselju Zupčići rezultirala su pronalaskom kamenih bodeža, kamene sjekire, čekića i vazne, kao i posuđa od glinene opeke. Pored podataka o arhitekturi kuća i načina života ljudi u njima, pronađene su orginalne skulpture koje prikazuju žensku figuru sa podbačenim rukama i apstrahiranim nogama i glavom. Ove skulpture pečene od gline ukazuju na glavnu ulogu žene u društvenom životu ove neolitske zajednice. Prema tipološkim i ornamentalnim karakteristikama sačuvanog keramičkog materijala i pronađenoj ženskoj figurici sa ovog nalazišta, neolitsko naselje Lug pripada kraju vinčansko-tordoške faze vinčanske kulture. Mlađoj fazi neolita pripadalo je drugo naselje, sa druge strane rijeke, na lokalitetu Popov Do, koje se na osnovu odlika keramičkog materijala kulturno veže za naselje u Lisičićima-Konjic.

 

 

STARI GRADOVI

Pavlovića grad

Na prostoru općine Pale-Prača nalaze se ostaci srednjevjekovnog grada Pavlovića. Pavlovića grad je sagrađen krajem XIV i početom XV stoljeća. Grad je podigao bosanski vlastelin Pavle Radinović, po kome je i dobio ime. Utvrđenje se nalazi na nadmorskoj visini 1048 m, na kamenom uzvišenju u blizini izvora Paljanske Miljacke u Gornjim Palama. Utvrđenje je najvjerovatnije u srednjem vijeku postojalo kao upravni centar za područje paljanskog polja, a možda i šireg područja vlastelinske porodice Pavlovića. Graditelju nije bilo teško obezbijediti kamen i vodu za izgradnju, jer je izvor rijeke Miljacke bio u blizini, dok je kamen prenošen sa sjevernog (donjeg) dijela litice, a bilo ga je u izobilju i u okolini. Građevina je podignuta po srednjovjekovnim građevinskim principima, sa vrlo zanimljivom osnovom koja govori o pronicljivosti graditelja kao i visokom stepenu stanja arhitekture ove vrste u tadašnjoj Bosni. Grad se sastojao od gornjeg i donjeg dijela.

Donji dio grada su činili ograđeni obori koji su služili kao vrtovi, šetališta, ali i kao odbrana od prvog naleta osvajača. Oborski zidovi su bili debeli između 0,70 i 1,10 m, a sa jugozapadne strane ih je štitila četvrtasta kula.

Gornji dio grada se sastojao od dvije odbrambene kule i prostorija za stanovanje. Sa južne strane ulaz je branila osamljena, vrlo jaka, četverostrana kula - donžon, čiji su zidovi bili daleko jači od ostalih i sa koje se kontrolisao ulaz u Gradinu. Kula se spajala sa ostalim dijelom grada samo jednim zidom, debljine 1,40 m, kojim se moglo preći u grad. Pored tog zida je bila i ulazna kapija, a na tom mjestu je i gradski zid zadebljan 2 metra. Kroz kapiju se ulazilo u manje dvorište. Sa lijeve strane je veliki zid od 8 metara koji postoji i danas, a na njemu su vidljivi ostaci ležišta za podnice prvog sprata. Sa vanjske strane se vide ostaci dva primitivno zasvedena podrumska prozora, zapravo rupe, koje su davale malo svjetla.

U samoj osnovi gradine, na terenu su vidljivi ostaci zidova, što govori da je gradina imala niz prostorija za različite potrebe. Neki od zidova su bili napravljeni i od drveta. U vrhu grada se nalazila okrugla kula, prečnika 4,50 metara, koja je služila za stanovanje i izviđanje. Debljina zidova je bila između 1,10 i 1,40 metara, dok je debljina vanjskih zidova okrenutih neprijatelju 3 m.

Utvrđenje je bilo nepristupačno za osvajače i prilaz mu je bio moguć jedino sa južne strane. Do ulaza u utvrđenje je vodio put ispod kamene litice sa sjevera prema jugoistoku. Ostaci puta su i danas vidljivi sa južne strane prema kamenolomu, ali se gube u gustoj šikari žbunja.

Grad je imao svoju cisternu, a voda je bila dovedena sa vrela koje se nalazilo u vrhu sela sa južne strane, udaljenog 300 m.

Za pad Gradine pod tursku vlast između 1450. i 1463. godine, je vezana jedna legenda. Turci nekoliko dana nisu mogli prići Gradini, koja se uspješno branila, a onda su jednu noć zapalili na hiljade baklji u polju ispod Gradine. Vidjevši koliko se Turaka sjatilo u paljankom polju branioci su otvorili kapiju i predali se Turcima. Turci se dugo nisu služili ovim gradom jer su svoje granice pomjerili dalje na zapad pa su grad srušili.

U blizini grada se nalazi desetak stećaka, okrenutih u pravcu istok-zapad. Nekropole u sebi kriju ostatke nekadašnje vlastele, koja ja vladala gradom i okolinom.