VIDEO TZBPK

Pogledajte promotivni spot Turističke zajednice BPK Goražde. Uživajte!”

Više

Srednjevjekovni nadgrobni spomenici poznati pod nazivom stećci, jedinstveni su za područje Bosne i Hercegovine i njenih susjeda. Na području BPK-a Goražde nalazi se niz kulturno-historijskih spomenika - stećaka koji svjedoče o bogatoj historijskoj prošlosti ovog područja. Oni su impresivan dokaz rastuće ekonomske moći bosanskog feudalnog društva u XIV stoljeću, otvaranja rudnika, pojačane urbanizacije, te želje pojedinaca da svoj status i moć prikažu kroz izvanjski izgled nadgrobnog spomenika. Na području Gornje-drinske regije srednjovjekovni kameni nadgrobni spomenici-stećci predstavljaju najbrojnije materijalne ostatke u poređenju sa spomenicima iz drugih epoha. Stećci su najsnažniji kulturološki, umjetnički i ekonomski izraz srednjeg vijeka u gornjem toku rijeke Drine. Njihova brojnost upućuje na zaključak da je ove prostore naseljavao veći broj stanovništva tokom srednjeg vijeka. I pored činjenice da na ovom prostoru postoji značajan broj nekropola, postoje i takvi lokaliteti koji do sada nisu bili zabilježeni. Najveći broj nekropola sa stećcima se krije po kosama i uzvišenjima na nepristupačnim planinama i brdima do kojih vode veoma loše putne komunikacije. Sjeverozapadno od Ustikoline na prevoju Presjeka nalazi se velika nekropola stećaka, koji potječu iz XV i XVI stoljeća. Na području općine Goražde nalazi se veći broj stećaka od kojih najveći značaj imaju nekropole stećaka koje se nalaze  na lokalitetima Hrančići u Gošića polju i Kosače u Ilovači, dok na prostoru općine Pale-Prača veliki broj stećaka je lociran na lokalitetima Komrani, Čemernice i Toplika.

Stećci, Hrančići - Gošića polje

Tokom 2010. godine nekropola stećaka u Hrančićima koja se nalazi u Gošića polju je prijavljena Komisiji za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine koja je istu proglasila Nacionalnim spomenikom. Prema svojoj brojnosti, rasporedu, raznovrsnosti i kvalitetu obrade stećci važe za neprocjenjljivo bogatstvo i predstavljaju veoma važan materijalni dokaz srednjovjekovne prošlosti na ovom prostoru. Do sada je urađeno fotografiranje i prebrojavanje stećaka, kada je i uočeno da se dvadesetak stećaka nalazi u opasnosti,  jer su se spustili iznad puta i moguće je njihovo dalje klizanje i propadanje preko strme strane brda.

Veliki broj stećaka i veličina groblja svjedoče o postojanju veoma važnog naselja u području Hrančića. Selo Hrančići se nalazi oko 15 km zapadno od Goražda. Nekropola sadrži 325 stećaka. Većina stećaka je u formi ploča i sanduka, dok je manji broj sljemenjaka. Ukrasi su vidljivi samo na četiri (4) stećka. Pored ukrasa na jednom sljemenjaku nalazi se natpis, ali je u literaturi neobjavljen.Ovu nekropolu bilo bi neophodno zaštiti tako da se brojnost stećaka ne smanjuje, jer 60-tih godina XX stoljeća prof.Rasim Živojević u svom djelu „Goražde u prošlosti i danas“ je naveo da se na ovom lokalitetu  nalazilo ukupno 398 stećaka, a sada ih je 355. Ono što je bitno istaći jeste da se od navedenih 355 stećaka njih oko 50-tak  je u velikoj mjeri oštećeno što pokazuje da bi se brojnost nekropole stećaka u Gošić polju u narednom periodu  mogla i dalje smanjivati i to  zbog nebrige i nemara nadležnih organa.

Ova nekropola je 2015. godine nominirana za upis na UNESCO-vu tentativnu listu spomenika svjetske baštine, kao dio serijske transnacionalne nominacije.

Komisija za svjetsko naslijeđe je 2016. godine upisala srednjevjekovne nekropole stećaka u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Crnoj Gori i Srbiji na listu svjetskog naslijeđa. 

 

 

Stećci, Kosače - Ilovača

Selo Kosače je smješteno na uzvišenju, iznad obale rijeke Osanice, lijeve pritoke Drine. Historijsko područje – Nekropola sa stećcima Kosače, nalazi se na Privremenoj listi nacionalnih spomenika pod imenom Goražde – Srednjovjekovna nekropola Kosače. Nekropola stećaka je situirana na kosini koja se pruža u pravcu sjever-jug. Podijeljena je u četiri skupine, sa ukupno dvadeset i šest stećaka. Prve dvije skupine su situirane na prapovijesnim tumulima pored individualnih stambenih kuća, a druge dvije na lokalitetu Križevac (Ledine), uz suvremeno muslimansko groblje. Podijeljena je u četiri skupine. U prvoj skupini sačuvan je samo jedan sanduk, bez ukrasa, smješten u dvorištu individualne stambene kuće. Druga skupina, koju čine četiri stećka udaljena je 40 m južno od prve, a stećci su orijentisani u smjeru zapad - istok. Stećci su prosječnih dimenzija, okrnjeni i oštećeni i djelomično utonuli u zemlju. Treću skupinu čini šest stećaka, koji su orijentirani  u smjeru zapad – istok, a 10 m jugozapadno od treće skupine smještena je četvrta skupina koju čini petnaest stećaka. Orijentirani su u smjeru sjeverozapad-jugoistok.

Na lokalitetu Ledine 2005.godine izvršene su analize o stanju stećaka i tada je utvrđeno da su stećci pokriveni mahovinom i samoniklim rastinjem. Od ukupno četiri skupine stećaka, koliko je evidentirao Š. Bešlagić, sačuvane su dvije. Druge dvije skupine stećaka su devastirane prilikom gradnje individualnih stambenih objekata. Od prve skupine je preostao jedan stećak, sanduk (od nekadašnjih četiri), a u drugoj skupini četiri (od nekadašnjih devet). U drugoj skupini jedan stećak je utonuo, jedan je pokriven mahovinom, a dva bršljanom. U neposrednoj blizini stećaka skupine III. i IV. nalazi se savremeno muslimansko groblje.

Nekropola stećaka Presjeka - Ustikolina

Mnoga su narodna predanja, ali i istraživanja arheologa, historičara i drugih istraživača koja govore o nastanku i identitetu nekropole na Presjeci. Prema jednom narodnom predanju ovdje su se, nekada davno, sukobili svatovi i svi redom izginuli i okamenili se. Veliko stablo bukve – „Žalosna bukva“ – sa končastim granama koje se pružaju prema tlu u neposrednoj blizini zidom omeđene nekropole, kao da svjedoči o tom narodnom predanju.

Za ovo mjesto veže se i predaja da se ovdje dogodila smrtonosna bitka za Bosnu - sudar sultanove vojske i bosanske vojske hercega Stjepana Kosače. U žestokoj bitki vojske su se presjekle, pa je tako nastao i toponim – Presjeka. Nauka će po prvi put pokazati interes za ovu nekropolu krajem XIX stoljeća, a i istovremeno i za nastanak džamije u Ustikolini. To zbog činjenice da je osnivač te džamije, Turhan Emin- beg, sahranjen u ovoj nekropoli: Pošto je sultan  Fatih Mehmed došao u Ustikolinu, ostavi tu jedan kol (stražu), a kao zabita (starješinu) ostavi Turhan Emin-bega, koji je po pričanju sagradio ustikolinsku džamiju“. (Miron Zarzycki: Varošica Ustikolina, GZM III/II, Sarajevo , 1981. )

U istom tekstu kaže se: „Čim se dođe na groblje, vidi se s lijeve strane četvrtina, opkopana naokolo i tu su najljepši grobovi sa sanducima. Vele da je tu ukopana obitelj Turhani-Emina... ni na jednom nema natpisa, nego likovi, sabalja, sjekira, buzdovana, luka, strijela, barjaka, itd“.

Narodno predanje govori da je Turhan dao izgraditi džamiju u Ustikolini i da je to najstarija takva građevina u BiH. U XIX stoljeću nastala je i stavljena u džamiju limena ploča, na kojoj je napisano da je Turhan Emin-beg podigao ovu građevinu 852.h./1488. godine i da je u toj godini i poginuo. A Zarzycki u svom tekstu spominje i nišan sa Turhanovim imenom i prenosi tvrdnju jednog mještanina da je Turhan umro 869.h..godine.

Međutim, orijentalista Mehmed Mujezinović tvrdi: „... a prema natpisu na njegovom nišanu vidimo da je Turhan Emin-beg umro 969.h. ( 1561/62), pa prema tome on ne bi mogao podići džamiju koja je nastala 852.h. (1488.) godine. (M. Mujezinović: Islamska epigarfika BiH, Publishing , Sarajevo , 1998.)

U prilog ovoj tvrdnji govori i jedan dokument iz Dubrovačkog arhiva, pisan turskim jezikom, od 30. ramazana 956.h./22. oktobra 1549/50.godine , koji je izdao Turhan, na dužnosti emina (obavljao dužnosti carinika, nadgledao prodaju soli i dr.), visokog činovnika Turske u ovom gradu. Ovaj dokumnet nedvojbeno potvrđuje postojanje i položaj Turhan Emin-bega,čija važnost je veoma naglašena u predaji stanovnika Ustikoline.

Zavod za zaštitu spomenika BiH u periodu od 1977. do 1979.godine vršio je konzervatorsku sanaciju ove nekropole. U opisu radova na sanaciji unutar uzdignute, pravilnim zidom omeđene nekropole, kaže se da je: odstranjena, tokom vremena nakupljena zemlja, kamen i drveće iz jarka oko zida, izvršena rekonstrukcija okvirnih zidova i djelomična rekonstrukcija sarkofaga, izvršena nivelacija zemljišta i zasađena trava.  (Azra Redžić: Staromuslimasko groblje na Presjeci kod Ustikoline, Naše starine XVI-XVII, Sarajevo 1984.)

Ovo groblje i dalje pred istarživače i nauku postavlja mnoga pitanja. Tek neka buduća istraživanja i opsežnija rekonstrukcija moći će zadovoljiti našu radoznalost.

Postojanje zidanih grobnica uveliko čini ovu nekropolu specifičnom. Način sahranjivanja u zidanim grobnicama antička je i starokršćanska tradicija, ali se susreće i kod nekih BH srednjovjekovnih funeralnih spomenika - stećaka. Međutim, u muslimanskoj tradiciji sahranjivanja to je rijetka pojava. Možemo predpostaviti da su ovo grobovi domaćih plemića koji su primili islam, a sačuvali staru tradiciju sahranjivanja.

Monumentalni nišani izgrađeni su od bijelog dolomitskog krečnjaka sa kvarcnom kristalizacijom, što upućuje na kamenolom u obližnjoj Miljevini. Obrađeni su u maniru skopske klesarske škole. Prelomljeni uzglavni nišan sa Turhanovim imenom pronađen je dalje od grobnih mjesta, pa ne možemo sa sigurnošću pokazati njegov grob. Bez obzira na stanje nekropole, ipak možemo zamisliti kako je svojom veličanstvenom arhitekturom djelovala na stanovnike Ustikoline i još više isticala Turhanovu ličnost u njihovoj memoriji.

Poželimo da „Turhanovo groblje“ (i ostalo kulturno-historisko naslijeđe u BiH) traje sve dok zvijezde na nebu blistaju i dokle god se sunce Istočno nad horizontom pojavljuje.

Ovo groblje na Presjeci proglašeno je nacionalnim spomenikom BiH 10.05.2004. godine.


Stećci - Komrani, Čemernica, Toplik-Prača

Na području Općine Prača nalaze se lokaliteti sa stećcima vrlo značajnih i karakterističnih svojstava. To se odnosi na lokalitete Komrani,Čemernica i Toplik. Na lokalitetima sela Komrani i Čemernice nalazi se veliki broj stećaka karakterističnih svojstava, dok se za jedan stećak na lokalitetu u Topliku tvrdi da je najviši stećak koji je pronađen u BiH. Pored stećaka u neposrednoj blizini Prače nalaze se ostaci srednjevjekovnog Pavlovića grada.